1. Dvojim se krilima čovjek diže sa zemlje, naime, bezazlenošću i nedužnošću.
2. Bezazlenost mora biti u nakani, nedužnost u djelovanju.
3. Bezazlenost teži Bogu, nedužnost ga dohvaća i kuša.
4. Nema toga što bi te zaustavilo, budeš li u svojoj nutrini slobodan od svake neuredne sklonosti.
5. A nutarnju ćeš slobodu uživati ako ne težiš ni za čim drugim i ne tražiš ništa drugo osim Božju volju i dobro bližnjega.
6. Kad bi tvoje srce bilo dobro, svako bi stvorenje bilo ogledalo života i knjiga svete nauke.
7. Nema tako sićušna i neugledna stvora koji ne bi odražavao Božju dobrotu.
8. Kad bi u svojoj nutrini bio dobar i nedužan, tada bi sve bez opasnosti gledao i dobro shvatio.
9. Nedužno srce prodire u nebo i u pakao.
10. Kakvu tko ima nutrinu, tako prosuđuje okolinu.
11. Ako na svijetu postoji radost, onda je, zasigurno, posjeduje čovjek nedužna srca.
12. A ako je gdje žalosti i stiske, to najbolje zna zla savjest.
13. Kao što u vatri od željeza otpada hrđa i sve se užari, tako se i čovjek koji se sasvim prikloni Bogu, otresa mlitavosti i mijenja u novog čovjeka.
14. Kad čovjek počinje bivati mlak, straši se i neznatna napora pa poseže za vanjskom utjehom.Ali kad zdušno započne svladavati sebe i postojano koračati Božjim putem, onda mu je sitnica ono što je prije smatrao teškim.
__________________
7. Usp. Sir 39,21; 9. Usp. Mt 5,8; 10. Usp. Aristotel, Ethica Nic, L. III, 5; 12. Usp. Rim 2,9.