1. “Kraljevstvo je Božje među vama”, kaže Gospodin.
2. Svim srcem svojim obrati se Gospodinu i ostavi ovaj bijedni svijet pa ćeš naći spokoj svojoj duši.
3. Navikni se prezirati izvanjskost, a predavati se nutarnjosti i vidjet ćeš kako se kraljevstvo Božje nastanjuje u tebi.
4. Jer kraljevstvo je Božje “mir i radost u Duhu Svetom”, što se ne daje bezbožnima.
5. Krist će doći k tebi i pružiti svoju utjehu budeš li mu pripravio dostojno boravište u svojoj nutrini.
6. Sva je slava i ljepota njegova iznutra i tamo mu se dopada.
7. Često on posjećuje unutrašnjeg čovjeka, uljudno razgovara s njim, ljubazno ga tješi, velik mu mir i prijatljestvo donosi.
8. Hajde, vjerna dušo, pripravi svoje srce ovom Zaručniku kad se već udostojao k tebi doći i nastaniti se kod tebe.
9. Ovako, naime, on kaže:”Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ… i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.”
10. Podaj stoga mjesto Kristu, a svima ostalima zapriječi pristup.
11. Kad budeš imao Krista, bogat si i dosta ti je.
12. On će nad tobom bdjeti i za sve se brinuti, da se ne bi morao oslanjati na ljude.
13. Ljudi su, naime, nepostojani i brzo malakšu, a “Krist ostaje zauvijek” i nepokolebljivo je postojan do kraja.
14. Ne valja se uveliko pouzdati u krhka i smrtana čovjeka, pa bio on i koristan i drag, niti se treba mnogo žalostiti ako ti se tko pokatkad usprotivi ili protuslovi.
15. Koji su danas na tvojoj strani sutra ti se već mogu usprotiviti i obratno; ljudi su često kao vjetar.
16. Sve svoje pouzdanje stavi u Gospodina i on neka bude tvoj strah i tvoja ljubav.
17. On će odgovarati za tebe i učiniti kako je najbolje.
18. Nemaš “ovdje trajna grada” i, gdje god bio, stranac si i putnik; a niti ćeš ikad imati trajna mira, osim ako s Kristom budeš čvrsto sjedinjen.
19. Što tražiš ovdje uokolo, kad tu nije mjesto tvojega počinka?
20. Tvoje će obitavalište biti u nebesima, a na sve vremenito moraš gledati kao u prolazu.
21. Sve prolazi, a i ti s tim.
22. Pazi da se ne zapleteš, ne uhvatiš i propadneš.
23. Neka tvoja misao bude kod Svevišnjega, a tvoje zazivanje neka se neprestance uzdiže Kristu.
24. Ako ne znaš razmatrati uzvišene i nebeske stvari, onda svoj otpočinak nađi u Kristovoj muci i rado boravi u njegovim svetim ranama.
25. Ako se, naime, pobožno utečeš Isusovim ranama i dragocjenim znamenjima, u nevolji ćeš oćutjeti veliku utjehu, neće te mnogo zabrinuti ljudski prezir i lakše ćeš podnijeti podcjenjivanja.
26. I Gospodina Isusa Krista prezirali su ljudi na svijetu, a u najvećoj potrebi prijatelji i poznanici prepustili su ga ruglu.
27. Gospodin Isus htio je trpjeti i biti prezren, a ti se usuđuješ na nešto žaliti?
28. Krist je imao neprijateljâ i kelevetnikâ, a ti hoćeš da ti svi budu prijatelji i dobročinitelji?
29. Čime će se okruniti tvoja strpljivost ako te ne snađe nikakva protivština?
30. Ako ne želiš podnijeti ništa neugodno, kako ćeš Kristov prijatelj postati?
31. Podnesi s Kristom i za Krista, želiš li kraljevati s Kristom!
32. Kad bi jednom potpuno ušao u Isusovo srce i osjetio samo malo žara njegove ljubavi, ne bi se više brinuo ni o svojim probicima ni o gubicima, dapače, radovao bi se i sramoti koja ti je nanesena; jer u Isusovoj ljubavi čovjek ne haje za sebe.
33. Tko ljubi Isusa i živi pravim nutarnjim životom, slobodan od neurendih sklonosti, može se prostodušno Bogu obratiti, u duhu nadvisiti sama sebe i uživati mir.
34. Tko sve uzima kako jest, a ne kako se pričinja ili misli, taj posjeduje istinsku mudrost poučen je više od Boga nego od ljudi.
35. Tko živi iz svoje nutrine i malo polaže na vanjštinu stvari, taj ne traži mjesto niti čeka priliku da se prihvati pobožnih vježbi.
36. Nutarnji se čovjek brzo sabere i nikada se ne prepusti vanjštini.
37. Ne smeta ga tjelesni napor ili povremeno nuždan posao, nego kako ga zapadne, tako se prilagodi potrebi.
38. Tko je u sebi staložen i sređen, ne mari za luckasto i naopako ljudsko vladanje.
39. Čovjek biva toliko smeten i rastresen, koliko se priljubio stvarima.
40. Da je kod tebe sve u redu i sve čisto, sve bi ti služilo na dobro i napredak.
41. Zato ti se mnogo toga ne mili, a često te i smeta, jer još nisi potpuno umro sebi niti se odijelio od svega što je zemaljsko.
42. Ništa tako ne kalja i ne zapleće ljudsko srce kao neuredna ljubav prema stvorenjima.
43. Odrekneš li se vanjske utjehe, moći ćeš promatrati nebeske stvari i često u sebi klicati od radosti.
__________________
1. Lk 17,21; 2. Usp. Jl 2,12; Mt 11,29; 4. Rim 14,17; 6. Usp. Ps 45,14; 8.Usp. 1 Sam 7,3; 9. Iv 14,23; 13. Usp. Job 14,2; Iv 12,34; 16. Usp. Izr 3,5; 17. Usp. Iz 38,14; 18. Usp. Heb 13,14; Ps 39,13; 19. Usp. Dj 7,49; 20. Usp. 2 Kor 5,2; 21. Usp. Mudr 5,9; 23. Usp. Mudr 5,15; 1 Sol 5,17; 26. Iz 53,3; Lk 23,49; 31. Usp. 2 Tim 2,12; 32. Usp. Dj 5,41.