1. Što tražiš počinak kad si rođen za rad.
2. Budi spreman prije na strpljivost nego na utjehu, prije na nošenje križa nego na veselje.
3. A koji, pa i od svjetovnjaka, ne bi rado primao utjehu i duhovnu radost, kad bi ih samo mogao dobiti?
4. Ta duhovne utjehe nadilaze sve slasti svijeta i naslade tijela.
5. Sve su svjetske slasti ili sramotne ili isprazne.
6. A samo su duhovne slasti ugodne i časne, plod kreposti i Božji dar čistim dušama.
7. Ali ove božanske utjehe nitko ne može uživati trajno, kad god mu se prohtije, jer čas kušnje ne treba dugo čekati.
8. Ovaj pohod odozgo najviše priječe lažna sloboda duha i vlastita umišljenost.
9. Bog čini dobro pružajući milost utjehe, ali čovjek postupa naopako – ne uzvraćajući mu odmah zahvalom.
10. I evo zašto nas ne mogu preplaviti darovi milosti: nezahvalni smo Začetniku i primljeno ne uzvraćamo prvobitnom Izvoru.
11. Milost, naime, uvijek zaslužuje onaj koji dostojno zahvaljuje. Oholici se oduzima ono što se običava dati poniznome.
12. Neću utjehu koja mi oduzima skrušenost niti žudim za dubokim zanosom koji vodi k oholosti.
13. Nije, naime, ni sve uzvišeno sveto, ni svaka želja čista, ni sve slatko dobro, ni sve drago Bogu milo.
14. Rado primam milost od koje ću biti ponizniji i bogogojazniji i spremniji na odricanje.
15. Tko je okusio dar milosti pa zatim iskusio njezino oduzimanje, neće se usuditi sebi pripisati išta dobro; radije će priznati svoje siromaštvo i prazninu.
16. Bogu daj Božje, a sebi pripiši svoje. To znači: Bogu zahvaljuj za milost, a tvoj je, priznaj, samo grijeh i kazna koju za nj zaslužuješ.
17. Za sebe uvijek odaberi najniže i dat će ti se najviše.
18. Jer najvišega nema bez najnižeg.
19. Najveći sveci pred Bogom bili su najmanji u svojim očima;
20. i što su bili slavniji, to su u sebi bili ponizniji.
21. Oni koji su puni istine i nebeske slave, nisu željni isprazne slave, oni koji su pak u Bogu utemeljeni i utvrđeni, ne mogu biti oholi.
22. I oni koji sve dobro što su primili Bogu pripisuju, ne traže slave jedan od drugoga, već im je do Božje slave. Žele da se u njima i u svim svetima nadasve Bog proslavi. Uvijek k tome teže.
23. Budi stoga zahvalan za najmanje i bit ćeš dostojan primiti veće.
24. Neka ti je najmanje kao najveće, a ono prezira vrijedno smatraj duhovnim darom.
25. Gledaš li dostojanstvo Darovatelja, nijedan ti se dar neće činiti malenim ni beznačajnim. Što, naime, daje svevišnji Bog, nije maleno.
26. Pa i kad dijeli kazne i udarce, treba zahvaljivati, jer što god dopušta da nas zapadne, uvijek to čini za naše spasenje.
27. Tko želi ostati u Božjoj milosti, nek` je zahvalan za milost koju je primio, i strpljiv, ako ju je izgubio.
28. Neka moli da mu se vrati, neka bude oprezan i ponizan, da je ne izgubi.
__________________
16. Usp. Mt 22,21; 17. Usp. Izr 25,6-7; Lk 14,10; 20. Gal 5,26; 22. Usp. Iv 5,44; 1 Sol 2,6; 25. Usp. Jak 1,17.