Toma Kempenac: NASLJEDUJ KRISTA

NUTARNJI ŽIVOT

2007-01-09T12:00:00.000+01:00

1. “Kraljevstvo je Božje među vama”, kaže Gospodin.
2. Svim srcem svojim obrati se Gospodinu i ostavi ovaj bijedni svijet pa ćeš naći spokoj svojoj duši.
3. Navikni se prezirati izvanjskost, a predavati se nutarnjosti i vidjet ćeš kako se kraljevstvo Božje nastanjuje u tebi.
4. Jer kraljevstvo je Božje “mir i radost u Duhu Svetom”, što se ne daje bezbožnima.
5. Krist će doći k tebi i pružiti svoju utjehu budeš li mu pripravio dostojno boravište u svojoj nutrini.
6. Sva je slava i ljepota njegova iznutra i tamo mu se dopada.
7. Često on posjećuje unutrašnjeg čovjeka, uljudno razgovara s njim, ljubazno ga tješi, velik mu mir i prijatljestvo donosi.
8. Hajde, vjerna dušo, pripravi svoje srce ovom Zaručniku kad se već udostojao k tebi doći i nastaniti se kod tebe.
9. Ovako, naime, on kaže:”Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ… i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.”
10. Podaj stoga mjesto Kristu, a svima ostalima zapriječi pristup.
11. Kad budeš imao Krista, bogat si i dosta ti je.
12. On će nad tobom bdjeti i za sve se brinuti, da se ne bi morao oslanjati na ljude.
13. Ljudi su, naime, nepostojani i brzo malakšu, a “Krist ostaje zauvijek” i nepokolebljivo je postojan do kraja.
14. Ne valja se uveliko pouzdati u krhka i smrtana čovjeka, pa bio on i koristan i drag, niti se treba mnogo žalostiti ako ti se tko pokatkad usprotivi ili protuslovi.
15. Koji su danas na tvojoj strani sutra ti se već mogu usprotiviti i obratno; ljudi su često kao vjetar.
16. Sve svoje pouzdanje stavi u Gospodina i on neka bude tvoj strah i tvoja ljubav.
17. On će odgovarati za tebe i učiniti kako je najbolje.
18. Nemaš “ovdje trajna grada” i, gdje god bio, stranac si i putnik; a niti ćeš ikad imati trajna mira, osim ako s Kristom budeš čvrsto sjedinjen.
19. Što tražiš ovdje uokolo, kad tu nije mjesto tvojega počinka?
20. Tvoje će obitavalište biti u nebesima, a na sve vremenito moraš gledati kao u prolazu.
21. Sve prolazi, a i ti s tim.
22. Pazi da se ne zapleteš, ne uhvatiš i propadneš.
23. Neka tvoja misao bude kod Svevišnjega, a tvoje zazivanje neka se neprestance uzdiže Kristu.
24. Ako ne znaš razmatrati uzvišene i nebeske stvari, onda svoj otpočinak nađi u Kristovoj muci i rado boravi u njegovim svetim ranama.
25. Ako se, naime, pobožno utečeš Isusovim ranama i dragocjenim znamenjima, u nevolji ćeš oćutjeti veliku utjehu, neće te mnogo zabrinuti ljudski prezir i lakše ćeš podnijeti podcjenjivanja.
26. I Gospodina Isusa Krista prezirali su ljudi na svijetu, a u najvećoj potrebi prijatelji i poznanici prepustili su ga ruglu.
27. Gospodin Isus htio je trpjeti i biti prezren, a ti se usuđuješ na nešto žaliti?
28. Krist je imao neprijateljâ i kelevetnikâ, a ti hoćeš da ti svi budu prijatelji i dobročinitelji?
29. Čime će se okruniti tvoja strpljivost ako te ne snađe nikakva protivština?
30. Ako ne želiš podnijeti ništa neugodno, kako ćeš Kristov prijatelj postati?
31. Podnesi s Kristom i za Krista, želiš li kraljevati s Kristom!
32. Kad bi jednom potpuno ušao u Isusovo srce i osjetio samo malo žara njegove ljubavi, ne bi se više brinuo ni o svojim probicima ni o gubicima, dapače, radovao bi se i sramoti koja ti je nanesena; jer u Isusovoj ljubavi čovjek ne haje za sebe.
33. Tko ljubi Isusa i živi pravim nutarnjim životom, slobodan od neurendih sklonosti, može se prostodušno Bogu obratiti, u duhu nadvisiti sama sebe i uživati mir.
34. Tko sve uzima kako jest, a ne kako se pričinja ili misli, taj posjeduje istinsku mudrost poučen je više od Boga nego od ljudi.
35. Tko živi iz svoje nutrine i malo polaže na vanjštinu stvari, taj ne traži mjesto niti čeka priliku da se prihvati pobožnih vježbi.
36. Nutarnji se čovjek brzo sabere i nikada se ne prepusti vanjštini.
37. Ne smeta ga tjelesni napor ili povremeno nuždan posao, nego kako ga zapadne, tako se prilagodi potrebi.
38. Tko je u sebi staložen i sređen, ne mari za luckasto i naopako ljudsko vladanje.
39. Čovjek biva toliko smeten i rastresen, koliko se priljubio stvarima.
40. Da je kod tebe sve u redu i sve čisto, sve bi ti služilo na dobro i napredak.
41. Zato ti se mnogo toga ne mili, a često te i smeta, jer još nisi potpuno umro sebi niti se odijelio od svega što je zemaljsko.
42. Ništa tako ne kalja i ne zapleće ljudsko srce kao neuredna ljubav prema stvorenjima.
43. Odrekneš li se vanjske utjehe, moći ćeš promatrati nebeske stvari i često u sebi klicati od radosti.
__________________
1. Lk 17,21; 2. Usp. Jl 2,12; Mt 11,29; 4. Rim 14,17; 6. Usp. Ps 45,14; 8.Usp. 1 Sam 7,3; 9. Iv 14,23; 13. Usp. Job 14,2; Iv 12,34; 16. Usp. Izr 3,5; 17. Usp. Iz 38,14; 18. Usp. Heb 13,14; Ps 39,13; 19. Usp. Dj 7,49; 20. Usp. 2 Kor 5,2; 21. Usp. Mudr 5,9; 23. Usp. Mudr 5,15; 1 Sol 5,17; 26. Iz 53,3; Lk 23,49; 31. Usp. 2 Tim 2,12; 32. Usp. Dj 5,41.

PODLOŽNOST IZ PONIZNOSTI

2007-01-09T11:59:00.000+01:00

1. Ne brini se mnogo tko je za tebe, a tko protiv tebe, ali nastoj i brini se da Bog bude uza te u svakoj stvari koju poduzimaš.
2. Sačuvaj čistu savjesti i Bog će te pouzadno štititi.
3. Komu je Bog blagonaklono na pomoći, ničija mu zloba neće moći naškoditi.
4. Budeš li umio šutjeti i trpjeti, nesumljivo ćeš ugledati Božju pomoć.
5. On zna vrijeme i način da te oslobodi, i stoga mu se prepusti.
6. Božja je stvar da ti pomogne i da te oslobodi svake smetnje.
7. Često iznimno koristi poniznosti, da drugi znaju i kude naše nedostatke.
8. Čovjek kojega ponižavaju vlastite pogreške lako će se pomiriti s drugima i brzo opravdati pred onima koji se srde na nj.
9. Poniznoga Bog štiti i oslobađa. Poniznoga ljubi i tješi. Poniznome se priklanja. Poniznome daje veliku milost i iz njegove ga poniženosti uzdiže k slavi.
10. Poniznome otkriva svoje tajne i nježno ga privlači i poziva k sebi.
11. Ponizan ostaje u miru unatoč uvredama i smutnjama, jer se oslanja na Boga, a ne na svijet.Ne vjeruj da si išta napredovao ako ne smatraš da si manji od svih.
__________________
4. 2 Pt 20,17; 6. Usp. 2 Ljet 25,8; 8. Usp. Izr 15,1; 9. Usp. 2 Kor 7,6; 1 Pt 5,5; 10. Usp. Mt 11,25.

DOBAR I MIROLJUBIV ČOVJEK

2007-01-09T11:58:00.000+01:00

1. Najprije sebe ispuni mirom pa ćeš ga i drugima moći dati.
2. Pomirljiv je čovjek korisniji od učenog.
3. Neobuzdan čovjek i dobro će okrenuti na zlo i zlu olako povjerovati.
4. Dobar i miroljubiv čovjek sve obraća u dobro.
5. Istinski smiren čovjek nikome ne prilazi s predrasudom. A tko je sam sa sobm u sukobu i smućen različitim sumnjama, niti miruje niti druge ostavlja na miru.
6. Često kaže što ne bi trebao reći, a nerijetko propušta ono što bi za njega bilo bolje učiniti.
7. Promišlja ono što su drugi dužni učiniti, a zanemaruje vlastite dužnosti.
8. Pobrini se, dakle, najprije za sama sebe i tada ćeš se moći s pravom brinuti za svojega bližnjega.
9. Svoja djela umiješ dobro opravdati i uljepšati, a ne želiš prihvatiti isprike drugih.
10. Pravičan bi bio da sebe optužuješ, a svojega brata opravdaš.
11. Želiš li da te drugi podnosi, podnosi drugoga.
12. Gle kako si još daleko od prave ljubavi i poniznosti, koja se ne zna ni na koga srditi niti predbacivati ikome, doli samome sebi.
13. Nije nikakva zasluga dijeliti život s dobrima i blagoćudnima; to se, prirodno, svima sviđa. Svatko se veseli miru i više voli one koji suosjećaju s njim.
14. Ali živjeti miroljubivo s osornima i opakima ili neobuzdanima ili spram nas neprijateljski raspoloženima, velika je milost i vrlo je pohvalno i muževno djelo.
15. Ima ljudi koji su sa sobom u miru i podupiru mir s drugima.
16. A ima ih koji sami nemaju mira niti druge puštaju na miru. Teški su drugima, a sebi još teži.
17. A ima ih, opet, koji sebe uspijevaju sačuvati u miru, i nastoje druge privesti miru.
18. Pa ipak, sav naš mir u ovome bijednom životu sastoji se više u tom da protivštine ponizno podnostimo nego da ih ne osjetimo.Tko zna bolje trpjeti, imat će više mira; pobjednik je nad samim sobom, Kristov prijatelj i baštinik neba.
__________________
10. Usp. Izr 18,17; 11. Usp. Gal 6,2; 18. Usp. Lk 21,19.

NEDUŽNO SRCE I BEZAZLENA NAKANA

2007-01-09T11:57:00.000+01:00

1. Dvojim se krilima čovjek diže sa zemlje, naime, bezazlenošću i nedužnošću.
2. Bezazlenost mora biti u nakani, nedužnost u djelovanju.
3. Bezazlenost teži Bogu, nedužnost ga dohvaća i kuša.
4. Nema toga što bi te zaustavilo, budeš li u svojoj nutrini slobodan od svake neuredne sklonosti.
5. A nutarnju ćeš slobodu uživati ako ne težiš ni za čim drugim i ne tražiš ništa drugo osim Božju volju i dobro bližnjega.
6. Kad bi tvoje srce bilo dobro, svako bi stvorenje bilo ogledalo života i knjiga svete nauke.
7. Nema tako sićušna i neugledna stvora koji ne bi odražavao Božju dobrotu.
8. Kad bi u svojoj nutrini bio dobar i nedužan, tada bi sve bez opasnosti gledao i dobro shvatio.
9. Nedužno srce prodire u nebo i u pakao.
10. Kakvu tko ima nutrinu, tako prosuđuje okolinu.
11. Ako na svijetu postoji radost, onda je, zasigurno, posjeduje čovjek nedužna srca.
12. A ako je gdje žalosti i stiske, to najbolje zna zla savjest.
13. Kao što u vatri od željeza otpada hrđa i sve se užari, tako se i čovjek koji se sasvim prikloni Bogu, otresa mlitavosti i mijenja u novog čovjeka.
14. Kad čovjek počinje bivati mlak, straši se i neznatna napora pa poseže za vanjskom utjehom.Ali kad zdušno započne svladavati sebe i postojano koračati Božjim putem, onda mu je sitnica ono što je prije smatrao teškim.
__________________
7. Usp. Sir 39,21; 9. Usp. Mt 5,8; 10. Usp. Aristotel, Ethica Nic, L. III, 5; 12. Usp. Rim 2,9.

PROSUĐIVANJE SAMA SEBE

2007-01-09T11:56:00.000+01:00

1. Ne smijemo sebi previše vjerovati jer nam često nedostaje milosti.
2. Malo je u nama svjetla, a nemarnošću ga brzo gubimo.
3. Često i ne opažamo koliko smo slijepi u svojoj nutrini.
4. Često činimo zlo i, što je još gore, opravdavamo se. Kadšto nas pokreće strast, a mi mislimo – revnost.
5. Druge korimo za sitnice, a kod sebe prelazimo preko velikih stvari.
6. Brzo primijetimo i ističemo ono što trpimo od drugih, a ne svraćamo pozornost na ono što drugi trpe od nas.
7. Tko bi dobro i pravilno prosuđivao svoje postupke, ne bi imao razloga strogo suditi o drugome.
8. Čovjek nutrine brigu o sebi samome pretpostavlja svim drugim brigama.
9. I tko se pomnjivo brine o sebi, lako šuti o drugima.
10. Nikad nećeš postati nutarnji, pobožan čovjek, ne budeš li šutio o tuđim stvarima i posebice pazio na sebe.
11. Usredotočiš li se na sebe i na Boga, malo će te smetati ono što te spopadne izvana.
12. Gdje si kad nisi bliz samom sebi? I kad si sve obišao, a sama sebe zapustio, što si postigao?
13. Želiš li naći mir i pravo jedinstvo, moraš sve staviti u drugi red i sebe sama držati na oku.
14. Upravo ćeš tako mnogo napredovati, ako se oslobodiš svake vremenite brige.
15. Zasigurno ćeš skrenuti s prava puta budeš li se uhvatio neke prolazne stvari.
16. Neka ti ništa ne bude uzvišeno, ništa veliko, ništa drago, ništa privlačno, osim Boga i onoga što je od Boga.
17. Što god utješna može doći od bilo kojeg stvorenja, sve smatraj ispraznošću.
18. Duša koja ljubi Boga, prezire sve što je manje od Boga.Samo je Bog – vječni i neizmjerni, koji sve ispunjava – duši utjeha i srcu istinska radost.
__________________
19. Usp. Jer 23,24.

RADOST DOBRE SAVJESTI

2007-01-09T11:55:00.000+01:00

1. Slava dobra čovjeka svjedočanstvo je njegove dobre savjesti.
2. Imaj dobru savjest i uvijek ćeš biti veseo.
3. Dobra savjest može vrlo mnogo podnijeti, a radosna je i u protivštinama.
4. Loša je savjest uvijek u strahu i u nemiru.
5. Ugodno ćeš počivati ako te srce tvoje ne prekorava.
6. Nemoj se veseliti, osim kad nešto dobro učiniš.
7. Zli nikada nemaju prave radosti ni užitka nutarnjega mira, jer nema mira opakima, kaže Gospodin.
8. Pa i ako kažu: U miru smo, neće nas stići nesreće. Tko će nam se usuditi nauditi? – ne vjeruj im: jer iznenada će se podići Božja srdžba, djela će im biti poništena, a namisli upropaštene.
9. Onome koji ljubi nije se teško dičiti u nevoljama, jer to znači dičiti se križem Gospodinovim.
10. Kratkovjeka je slava koju ljudi daju i primaju.
11. Svjetsku slavu uvijek slijedi žalost.
12. Slava je dobrih njihova savjest, a ne ljudska riječ.
13. Radost je pravednika od Boga i u Bogu, i izvor im je veselja u istini.
14. Tko čezne za istinskom i vječnom slavom, ne brine se za vremenitu.
15. A tko vremenitu slavu traži ili je ne prezire u srcu, pokazuje da manje cijeni nebesku.
16. Veliki mir srca uživa onaj tko se ne brine ni za pohvale ni za pokude.
17. Onaj čija je savjest neokaljana, lako će biti zadovoljan i smiren.
18. Nisi svetiji ako te hvale ni manje vrijedan ako te kude.
19. Što si to si; sve riječi ne čine te većim pred Bogom.
20. Svratiš li pozornost na svoju nutrinu, nećeš se brinuti što ljudi vani govore o tebi.
21. Čovjek gleda u lice, Bog u srce.
22. Čovjek motri djela, Bog nakane.
23. Znak je ponizne duše: uvijek ispravno postupati, a malo držati do sebe.
24. Ni od kojega stvora tražiti utjehe, znak je velike čestitosti i nutarnjega pouzdanja.
25. Tko za sebe ne traži nikakva izvanjska svjedočanstva, očituje da se svekoliko predao Bogu.
26. Ta nije prokušan onaj tko sam sebe preporučuje, kaže sveti Pavao, nego onaj koga preporučuje Gospodin.
27. Živjeti s Bogom u nutrini i nikakvom sklonošću ne prianjati za vanjsko to znači biti nutarnji čovjek.
__________________
21. Usp. 1 Sam 16,7; 26. 2 Kor 10,18; 27. Usp. Post 5,22; Mih 6,8.

NAJVEĆA LJUBAV PREMA ISUSU

2007-01-09T11:54:00.000+01:00

1. Slava dobra čovjeka svjedočanstvo je njegove dobre savjesti.
2. Imaj dobru savjest i uvijek ćeš biti veseo.
3. Dobra savjest može vrlo mnogo podnijeti, a radosna je i u protivštinama.
4. Loša je savjest uvijek u strahu i u nemiru.
5. Ugodno ćeš počivati ako te srce tvoje ne prekorava.
6. Nemoj se veseliti, osim kad nešto dobro učiniš.
7. Zli nikada nemaju prave radosti ni užitka nutarnjega mira, jer nema mira opakima, kaže Gospodin.
8. Pa i ako kažu: U miru smo, neće nas stići nesreće. Tko će nam se usuditi nauditi? – ne vjeruj im: jer iznenada će se podići Božja srdžba, djela će im biti poništena, a namisli upropaštene.
9. Onome koji ljubi nije se teško dičiti u nevoljama, jer to znači dičiti se križem Gospodinovim.
10. Kratkovjeka je slava koju ljudi daju i primaju.
11. Svjetsku slavu uvijek slijedi žalost.
12. Slava je dobrih njihova savjest, a ne ljudska riječ.
13. Radost je pravednika od Boga i u Bogu, i izvor im je veselja u istini.
14. Tko čezne za istinskom i vječnom slavom, ne brine se za vremenitu.
15. A tko vremenitu slavu traži li je ne prezire u srcu, pokazuje da manje cijeni nebesku.
16. Veliki mir srca uživa onaj tko se ne brine ni za pohvale ni za pokude.
17. Onaj čija je savjest neokaljana, lako će biti zadovoljan i smiren.
18. Nisi svetiji ako te hvale ni manje vrijedan ako te kude.
19. Što si to si; sve riječi ne čine te većim pred Bogom.
20. Svratiš li pozornost na svoju nutrinu, nećeš se brinuti što ljudi vani govore o tebi.
21. Čovjek gleda u lice, Bog u srce.
22. Čovjek motri djela, Bog nakane.
23. Znak je ponizne duše: uvijek ispravno postupati, a malo držati do sebe.
24. Ni od kojega stvora tražiti utjehe, znak je velike čestitosti i nutarnjega pouzdanja.
25. Tko za sebe ne traži nikakva izvanjska svjedočanstva, očituje da se svekoliko predao Bogu.
26. Ta nije prokušan onaj tko sam sebe preporučuje, kaže sveti Pavao, nego onaj koga preporučuje Gospodin.
27. Živjeti s Bogom u nutrini i nikakvom sklonošću ne prianjati za vanjsko to znači biti nutarnji čovjek.
__________________
21. Usp. 1 Sam 16,7; 26. 2 Kor 10,18; 27. Usp. Post 5,22; Mih 6,8.

POVJERLJIVO PRIJATELJSTVO S ISUSOM

2007-01-09T11:53:00.000+01:00

1. Kad je Isus nazočan, sve je dobro i ništa ne izgleda teško.
2. Kad Isusa nema, sve je trpko.
3. Kad Isus ne govori u nutrini, slaba je utjeha.
4. A kaže li Isus samo jednu riječ, oćutimo veliku utjehu.
5. Nije li Marija Magdalena odmah ustala s mjesta svojeg plača kad joj je Marta rekla: “Učitelj je ovdje i zove te”?
6. Sretna li trenutka kad Isus zove od suza na duhovno veslje!
7. Kako si suh i opor bez Isusa! Kako lud i tašt ako nešto želiš izvan Isusa!
8. Nije li to veća šteša nego kad bi cijeli svijet izgubio!
9. Što ti može pružiti svijet bez Isusa?
10. Biti bez Isusa, teški je pakao; biti s Isusom, ugodni je raj.
11. Bude li Isus s tobom, nijedan ti neprijatelj neće moći naškoditi.
12. Tko nađe Isusa, našao je dobro blago, dapače, dobro ponad svih dobara.
13. A tko izgubi Isusa, previše je izgubio, i više no cijeli svijet.
14. Tko živi bez Isusa, najveći je siromah, a tko je s Isusom u prijateljstvu, najveći je bogataš.
15. Velika je umješnost znati živjeti s Isusom, i velika mudrost znati ga zadržati.
16. Budi ponizan i miroljubiv i Isus će biti s tobom.
17. Budi pobožan i miran i Isus će ostati uza te.
18. Brzo ćeš Isusa otjerati i izgubiti njegovu milost budeš li se priklanjao izvanjskim stvarima.
19. A ako njega otjeraš i izgubiš, komu ćeš se tada uteći i kojeg ćeš tada potražiti prijatelja?
20. Bez prijatelja ne možeš dugo živjeti, a ako ti Isus ne bude prvi prijatelj, bit ćeš duboko žalostan i osamljen.
21. Ludo stoga radiš ako svoje pouzdanje i veselje stavljaš u nekoga drugog.
22. Radije neka ti je cijeli svijet protivan nego da uvrijediš Isusa.
23. Odvaži se, i neka ti je od svih dragih Isus najdraži!
24. Sve nam je ljude ljubiti radi Isusa, a Isusa radi njega samoga.
25. Samo Isusa Krista treba ljubiti na osobit način jer on je vjeran i dobar prije svih prijatelja.
26. Radi njega i u njemu neka su ti dragi i prijatelji i neprijatelji, da bi ga svi upoznali i uzljubili.
27. Nikad ne poželi da te zasebice hvale i vole, jer to pripada samo Bogu, koji nema sebi slična.
28. I ne želi da se itko tobom bavi u svojem srcu, a ni ti se ne daj zaokupiti ljubavlju prema ikome, već nek je Isus u tebi i u svakome dobrom čovjeku.
29. Budi neokaljan i slobodan u svojoj nutrini, bez navezanosti na bilo koje stvorenje.
30. Želiš li se Gospodinu predati na raspolaganje i vidjeti kako je dobar, potrebno je da si bezazlen i da pred Isusa izneseš čisto srce.
31. I, istini za volju, to nećeš postići, ako te ne preteče i ne privuče njegova milost, po kojoj ćeš se, sve uklonivši i svega se oslobodivši, sam sjedini s Bogom.
32. Jer kad Božja milost pohodi čovjeka, sve mu je moguće.
33. A kad ga ostavi, siromašan je i nemoćan i tako reći prepušten samo udarcima.
34. No pritom ne smije klonuti niti zdvajati, nego se predano podvrgnuti Božjoj volji i, sve što ga stigne, podnijeti na slavu Isusa Krista.
35. Ta nakon zime slijedi ljeto, poslije noći vraća se dan, a nakon oluje velika vedrina.
__________________
5. Iv 11,28; 12. Usp. Sir 6,14; 19. Usp. Iv 6,68; 20. Usp. Prop 4,10; 24. Usp. Sv. Augustin, De civitate Dei, L. XIX,1; 27. Usp. Jr 10,6; 30. Usp. Ps 34,9; 32. Usp. Fil 4,13.

MANJAK SVAKE UTJEHE

2007-01-09T11:52:00.000+01:00

ZAHVALNOST ZA BOŽJU MILOST

2007-01-09T11:51:00.000+01:00

1. Što tražiš počinak kad si rođen za rad.
2. Budi spreman prije na strpljivost nego na utjehu, prije na nošenje križa nego na veselje.
3. A koji, pa i od svjetovnjaka, ne bi rado primao utjehu i duhovnu radost, kad bi ih samo mogao dobiti?
4. Ta duhovne utjehe nadilaze sve slasti svijeta i naslade tijela.
5. Sve su svjetske slasti ili sramotne ili isprazne.
6. A samo su duhovne slasti ugodne i časne, plod kreposti i Božji dar čistim dušama.
7. Ali ove božanske utjehe nitko ne može uživati trajno, kad god mu se prohtije, jer čas kušnje ne treba dugo čekati.
8. Ovaj pohod odozgo najviše priječe lažna sloboda duha i vlastita umišljenost.
9. Bog čini dobro pružajući milost utjehe, ali čovjek postupa naopako – ne uzvraćajući mu odmah zahvalom.
10. I evo zašto nas ne mogu preplaviti darovi milosti: nezahvalni smo Začetniku i primljeno ne uzvraćamo prvobitnom Izvoru.
11. Milost, naime, uvijek zaslužuje onaj koji dostojno zahvaljuje. Oholici se oduzima ono što se običava dati poniznome.
12. Neću utjehu koja mi oduzima skrušenost niti žudim za dubokim zanosom koji vodi k oholosti.
13. Nije, naime, ni sve uzvišeno sveto, ni svaka želja čista, ni sve slatko dobro, ni sve drago Bogu milo.
14. Rado primam milost od koje ću biti ponizniji i bogogojazniji i spremniji na odricanje.
15. Tko je okusio dar milosti pa zatim iskusio njezino oduzimanje, neće se usuditi sebi pripisati išta dobro; radije će priznati svoje siromaštvo i prazninu.
16. Bogu daj Božje, a sebi pripiši svoje. To znači: Bogu zahvaljuj za milost, a tvoj je, priznaj, samo grijeh i kazna koju za nj zaslužuješ.
17. Za sebe uvijek odaberi najniže i dat će ti se najviše.
18. Jer najvišega nema bez najnižeg.
19. Najveći sveci pred Bogom bili su najmanji u svojim očima;
20. i što su bili slavniji, to su u sebi bili ponizniji.
21. Oni koji su puni istine i nebeske slave, nisu željni isprazne slave, oni koji su pak u Bogu utemeljeni i utvrđeni, ne mogu biti oholi.
22. I oni koji sve dobro što su primili Bogu pripisuju, ne traže slave jedan od drugoga, već im je do Božje slave. Žele da se u njima i u svim svetima nadasve Bog proslavi. Uvijek k tome teže.
23. Budi stoga zahvalan za najmanje i bit ćeš dostojan primiti veće.
24. Neka ti je najmanje kao najveće, a ono prezira vrijedno smatraj duhovnim darom.
25. Gledaš li dostojanstvo Darovatelja, nijedan ti se dar neće činiti malenim ni beznačajnim. Što, naime, daje svevišnji Bog, nije maleno.
26. Pa i kad dijeli kazne i udarce, treba zahvaljivati, jer što god dopušta da nas zapadne, uvijek to čini za naše spasenje.
27. Tko želi ostati u Božjoj milosti, nek` je zahvalan za milost koju je primio, i strpljiv, ako ju je izgubio.
28. Neka moli da mu se vrati, neka bude oprezan i ponizan, da je ne izgubi.
__________________
16. Usp. Mt 22,21; 17. Usp. Izr 25,6-7; Lk 14,10; 20. Gal 5,26; 22. Usp. Iv 5,44; 1 Sol 2,6; 25. Usp. Jak 1,17.

MALO IH JE KOJI LJUBE KRIŽ

2007-01-09T11:50:00.000+01:00

1. A ima Isus mnoge koji ljube njegovo nebesko kraljevstvo, a malo njih koji će ponijeti njegov križ.
2. Ima mnoge koji žele utjehu, a malo njih koji prihvaćaju patnju.
3. Mnogi mu se pridružuju kod stola, a malo njih kod posta.
4. Svi se s Kristom žele radovati, a malo će njih njemu za volju nešto podnijeti.
5. Mnogi Isusa slijede do lomljenja kruha, a malo će njih s njim popiti čašu muka.
6. Mnogi časte njegova čudesa, a malo njih dijeli s njim sramotu križa.
7. Mnogi vole Isusa dok ih ne stignu nevolje.
8. Mnogi ga hvale i veličaju dok od njega primaju kakve utjehe.
9. A ako se Isus sakrije, i načas ih napusti, zapadaju u žalost ili u prekomjernu malodušnost.
10. A oni koji vole Isusa radi Isusa, a ne radi neke vlastite utjehe, vole ga i veličaju u nevolji i stisci kao i u najdubljoj utjehi.
11. I da ih nikad ne obdari utjehom, ipak bi ga hvalili i uvijek zahvaljivali.
12. O, koliko može čista ljubav spram Isusa, nepomućena koristoljubljem ni samoljubljem!
13. Zar ne, one koji uvijek traže utjehu, morali bismo zvati plaćenicima?
14. Nije li očito da oni koji uvijek misle na svoju korist i probitak više ljube sebe nego Isusa?
15. Gdje naći čovjeka koji će Bogu služiti badava?
16. Malokad je netko toliko duhovan, da bi se lišio svega.
17. Ta tko će naći istinskog siromaha duhom i slobodnog od svakog stvorenja?
18. Cijena mu je kao dragocjenostima iz dalekih krajeva.
19. I kad bi čovjek dao sav svoj imutak, još je ništa.
20. I kad bi činio veliku pokoru, još je malo.
21. I kad bi stekao sve znanje, još je daleko.
22. I kad bi imao mnogo kreposti i žarku pobožnost, još bi mu mnogo nedostajalo.
23. Naime, jedno, najpotrebnije.
24. A što? – Da, nakon što je sve ostavio, ostavi sebe i iz sebe posve izađe i ništa ne zadrži od svojega sebeljublja.
25. Kad je učinio sve što je mislio da mora učiniti, neka smatra da ništa nije učinio.
26. Neka ne smatra velikim ono što bi se kod njega moglo uvelike cijeniti, već neka se prizna uistinu nekorisnim slugom.
27. Ovako kaže Istina: ”Kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: Sluge smo beskorisne!”
28. Tada će zaista moći biti siromašan i slobodan duhom
29. te govoriti s prorokom: “… jer osamljen sam i nevoljan.”
30. Ipak, nitko nije bogatiji, nitko slobodniji, nitko moćniji od onoga koji sebe i sve umije ostaviti i smatrati se posljednjim.
__________________
1. Usp. Lk 14,27; 3. Usp. Sir 6,10; 5. Usp. Lk 24,35; Mt 20,22; 17. Mt 5,3; 18. Izr 31,10; 19. Ps 8,7; 23. Usp. Lk 10,42; 24. Usp. Mt 16,24; 27. Lk 17,10; 29. Ps 25,16.

KRALJEVSKI PUT SVETOGA KRIŽA

2007-01-09T11:49:00.000+01:00

1. Mnogima se čini tvrd ovaj govor: Odreci se sama sebe, uzmi svoj križ i slijedi Isusa!
2. Ali mnogo će tvrđe biti slušati onu posljednju riječ: Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni!
3. Jer oni koji sada rado slušaju i slijede riječ križa, neće se tada bojati slušajući vječnu osudu.
4. Ovaj će zanamen križa biti na nebu kad Gospodin dođe suditi.
5. Tada će svi prijatelji križa, koji su se za života suobličili Raspetome, prilaziti Kristu Sucu s velikim pouzdanjem.
6. Što se, dakle, bojiš uzeti križ s kojim se ide u kraljevstvo?
7. U križu je spasenje, u križu je život, u križu je zaštita od neprijateljâ.
8. U križu odozgo dotječe slatkoća, u križu je snaga srca, u križu je radost duha.
9. U križu je najveća krepost, u križu je savršenost svetosti.
10. Nema duši spasenja ni nade vječnoga života doli u križu.
11. Uzmi, dakle, križ i slijedi Isusa i bit ćeš na putu vječnoga života.
12. On je išao pred tobom, noseći svoj križ, i umro je za tebe na križu, da bi i ti ponio svoj križ i bio voljan umrijeti na križu,
13. jer umreš li s njim, jednako ćeš s njim i živjeti,
14. i ako si mu bio dionik muke, bit ćeš i slave.
15. Eto, sve je u križu, i nema drugog puta u život i do pravoga nutarnjeg mira, osim puta svetoga križa i svakodnevnog mrtvljenja.
16. Pođi kamo god hoćeš, potraži što god želiš, nećeš naći uzvišenijega puta u nebo ni sigurnijeg po zemlji no što je put svetoga križa.
17. Porazmjesti i uredi sve po svojoj volji i umijeću i otkrit ćeš da ti je uvijek nešto pretrpjeti, s voljom ili preko volje, i tako uvijek nalaziš križ.
18. Ili ćeš ćutjeti tjelesnu bol, ili ćeš u duši podnostiti duhovnu muku.
19. Katkad će te Bog ostaviti, katkad bližnji uznemiriti, a, što je najgore, često ćeš sam sebi biti težak.
20. I nećeš se toga moći osloboditi ili sebi olakšati nikakvim lijekom ili utjehom, nego moraš izdržati dok je Božja volja.
21. Bog, naime, želi da naučiš trpjeti nevolju bez utjehe, da mu se potpuno predaš i kroz nevolju postaneš ponizniji.
22. Nitko tako duboko ne osjeća muku Kristovu kao onaj koga je snašla slična patnja.
23. Križ je, dakle, svagda spreman i posvuda te čeka.
24. Ne možeš pobjeći, kamo god krenuo, jer kamo god dođeš, sebe donosiš i uvijek sebe nalaziš.
25. Okreni se gore, okreni dolje, okreni van, okreni unutra – u svemu ćeš naći križ i svuda treba biti strpljiv, želiš li sačuvati nutarnji mir i zaslužiti vječnu krunu.
26. Nosiš li križ dragovoljno, on će tebe nositi i dovesti te željenome cilju, gdje je kraj patnjama.
27. Nosiš li ga preko volje, namećeš si novo breme, još se više opterećuješ, a ipak moraš trpjeti.
28. Odbaciš li jedan križ, naći ćeš, bez sumnje, drugi, možda još teži.
29. Misliš li da ćeš uteći od onoga što nije mimoišlo nijednog smrtnika?
30. Koji je svetac na svijetu bio bez križa i muke?
31. Ta ni Gospodin naš Isus Krist nije bio ni jedan čas bez mučne patnje, dok je živio (na zemlji).
32. Trebalo je da Krist sve to pretrpi da bi ustao od mrtvih te ušao u svoju slavu.
33. I što tražiš drugi put od ovog kraljevskog, koji je put svetoga križa?
34. Cijeli je Kristov život bio križ i mučeništvo, a ti bi za sebe htio mir i veselje?
35. Varaš se, varaš, ako drugo tražiš do trpjeti nevolje, jer je sav ovaj smrtni život pun nevoljâ i obilježen križevima.
36. I koliko tko duhom više napreduje, toliko teže često nalazi križeve, jer što mu je ljubav veća, to više osjeća kaznu progonstva.
37. Pa ipak, taj tako mnogostruko pogođeni čovjek nije bez tračka utjehe jer sluti da mu nošenje križa nosi obilan plod.
38. Naime, dok ga dragovoljno trpi, sav se teret nevolje pretvara u očekivanje božanske utjehe.
39. I koliko nevolja više pritišće tijelo, toliko se više duh krijepi nutarnjom utjehom.
40. Pa katkada, iz ljubavi da se suobličiš Kristovu križu, toliko ojača u želji za mukom i trpljenjem da i ne bi htio biti bez boli i nevolje,
41. jer smatra da je Bogu toliko draži koliko je više i teže mogao podnijeti za njega.
42. Nije to ljudsko junaštvo, nego Kristova milost, koja u krhkome tijelu toliko može i čini, da ono od čega po prirodi uvijek zazire, žarom duha prihvaća i ljubi.
43. Nije po čovjekovoj mjeri nositi križ, ljubiti križ, obuzdavati i upokoravati tijelo, izbjegavati časti, rado podnositi uvrede, prezirati samoga sebe i, dapače, željeti prezir, svakojaka stradanja i trpjeti štete i ne čeznuti ni za kakvim uspjehom na ovom svijetu.
44. Računaš li na samoga sebe, ništa od toga nećeć moći.
45. No, ako se pouzdaš u Gospodina, dat će ti snagu s neba i gospodarit ćeš svijetu i tijelu.
46. I budeš li naoružan vjerom i obilježen Isusovim križem, nećeš se strašiti ni neprijatelja đavla.
47. Kreni, dakle, kao vjeran i dobar sluga Kristov, odlučno ponesi križ svojega Gospodina, raspetoga za tebe iz ljubavi.
48. Pripravi se na podnošenje mnogih protivština i različitih neprilika u ovome bijednom životu, jer će ti tako biti gdje god bio i samo to ćeš doista naći kamo god se skrio.
49. Tako mora biti. I nema načina kako izbjeći nevolje zala i boli, nego da trpiš.
50. Poslušno ispijaj čašu Gospodnju, ako si mu prijatelj i želiš imati dijela s njim.
51. Utjehe prepusti Bogu; on neka ih pripušta po svojoj volji.
52. A ti se pobrini kako ćeš podnositi nevolje i smatraj ih najvećim utjehama, jer muke sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi, čak ni onda kad bi ih sam sve mogao podnijeti.
53. Kad do toga dođeš, da ti nevolja bude draga i ugodna radi Krista, tada je, znaj, s tobom dobro, jer si našao raj na zemlji.
54. Dokle god ti je trpljenje teško i nastojiš mu umaknuti, dotle će biti zlo po tebe i posvuda će te pratiti nevolje.
55. Ako si spreman na ono što je neizbježno, naime, na trpljenje i umiranje, ubrzo će s tobom biti bolje i naći ćeš mir.
56. Pa kad bi s Pavlom bio ponesen čak do trećeg neba, ne bi zbog toga bio siguran da nećeš trpjeti nikakvu neugonost.
57. “Ja ću mu”, kaže Isus, “pokazati koliko mu je za Ime moje trpjeti.”
58. Ostaje ti, dakle, trpjeti, ako si voljan Isusa ljubiti i njemu trajno služiti.
59. O, kad bi bio dostojan trpjeti nešto za Ime Isusovo!
60. Dakako, strpljivost svi preporučuju, premda je malo njih voljno trpjeti.
61. Bilo bi pravo da bar malo trpiš za Krista, kad toliki mnogo više trpe za svijet.
62. Utisni si u pamet; potrebno je da živiš umirući.
63. I koliko je netko više sebi umro, toliko je više počeo živjeti Bogu.
64. Niko nije kadar shvatiti nebesko ne prihvati li radi Krisat podnositi protivštine.
65. Ništa nije Bogu milije, ništa za tebe spasonosnije na ovome svijetu, nego od srca trpjeti za Krista.
66. I kad bi ti bilo na izbor, više bi morao željeti radi Krista trpjeti protivštine, nego se krijepiti mnogim utjehama; jer bi i Kristu bio sličniji i svim svecima bliskiji.
67. Ne sastoji se, naime, naša zasluga i staleški napredak u mnogim ugodnostima i utjehama nego više u podnošenju velikih teškoća i nevolja.
68. Kad bi zaista ljudskome spasenju bilo nešto bolje i korisnije od trpljenja, to bi Krist, zasigurno, pokazao riječju i primjerom.
69. Ta on i učenike koji su ga slijedili i sve koji žele poći njegovim stopama, otvoreno hrabri da ponesu križ, pa kaže:”Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.”
70. Dakle, nakon što smo sve proučili i istražili, ovo je konačni zaključak:”Kroz mnoge nam je nevolje ući u kraljevstvo Božje”. Amen.
__________________
1. Iv 6,60; Mt 16,24; 2. Mt 25,41; 3. 1 Kor 1,18; Ps 112,7;4. Usp. Mt 24,30; 5. Usp. Rim 8,29; 12. Iv 19,17; 13. Usp. Rim 6,6-8; 14. Usp. 2 Kor 1,7; 19. Usp. Job 7,29; 25. Usp. Lk 21,19; Heb 10,36; 32. Lk 24,46; 35. Usp. Job 14,1; 37. Usp. 2 Kor 8,2; 41. Usp. Tob 12,13, 43. Usp. 1 Kor 9,27; 49. Ps 107,39; 50. Usp. Mt 20,23; Iv 13,8; 52. Rim 8,18; 56. Usp. 2 Kor 12,2; 57. Dj 9,16; 59. Usp. Dj 5,41; 62. Usp. Ciceron, De republika, L. VI,3,6; Grgur Vel. Hom. 36 in Evang.; 69. Mt 16,24; Lk 9,23; 70 Dj 14,21.